The poison of lust...

I tako... dugo nisam napisala nikakav post, jednostavno nisam znala što da natipkam. Mislim, ni sad ne znam, al bio bi red, ne? Prošlo je skoro mjesec dana, ne želim da ovaj blog zjapi prazan pa će ovaj post bit pun gluposti...

U petak ujutro idemo na Budabest, bit će nam super, ići ćemo u hotel s 4 zvjezdice , vidjela sam sliku, predobre su sobe. To je jedan od onakvih hotela u kakve je najbolje doći s dečkom ak želite lijepi vikend pun... khm, khm, da... ne ću o tome. Uglavnom, danas nam je bilo veselo, svi su više-manje bili dobre volje, zajebavali smo se, profe nismo je*ali ni pol posto, samo smo se smejali . Pričamo crne viceve, pijemo kavice i tak to. Baš smo Britanci, hahaha!

Frendice mi pokušale provalit u mob, je*i ga, ja sam jedna od onih koje actually imaju život i valjda one misle živit preko mene, al' neće ići, iam ja šifru! I ni'ko živ je ne će skužit, a nije teška. Kaj ću im ja kad im mozak služi samo za učenje

U subotu je meni i dečku bilo mjesec dana, baš sam happy zbog toga!!! A moja frendica prekinula sa svojim, bilo mi tak grozno to slušati. Katastrofa totalna, al tako je to. Ne može svima teći med i mlijeko ko i meni. Ipak sam to ja! Onaak XD

Bah, ne da mi se više . Aj idem ja polako. Ciao!!!

Eto, sjela ja u svoju kožnu stolicu, pijuckam vodu i ne znam što da radim, ne da mi se ići uređivati, imam date tek u 8, pa se sjetila da imam blog kojeg moram koliko-toliko održavati
Prvo - ispričavam se ako će vas moje engleske fraze malo iživcirati. Ja mislim na engleskom, i ponekad je teško to prebaciti na hrvatski. Ili zvuči glupo i jednostavno naruši moj stil. Tako da... ako vam smeta, nastojte ignorirati

Pa ovako...
Sad kad su praznici (koji su way too short, kao uvijek), slobodna sam kao ptica. Pa uživam i izlazim... hm, svaki dan! Hahaha!!! Pa nek' mi netko kaže bar jedan razlog zašto bi mi škola trebala nedostajati. Frendove imam i kad su praznici, mogu izlaziti s njima kad god hoću, tako da ako netko kaže "društvo", imam spreman odgovor. In your face!
Bila sam prekjučer na kavi i pričam ja s frendicom iz razreda o tome kako su naši vršnjaci ili preukočeni ili glume 25-godišnjake. Onako, daj si nađi neku sredinu, am I right?? Recimo, jedna moja frendica. Mislim, ne družim se baš s njom, ali ja sve zovem frendovi. Čovječe, ja nju nisam nikad vidjela da se iskreno zabavlja, ponaša se kao da je mi tjeramo. Nema šanse da bi ona možda zaplesala, popila malo ili se ne-daj-Bože nasmijala. Mislim, zar je to tako teško ?? Ne bih rekla, zabava je jedna od stvari koje me održavaju normalnom. Što je mlada osoba bez zabave? Geek...
S druge strane, jedna cura koju znam, al mi ide na živce da je to strašno, oblači se i ponaša k'o da je već završila fakultet. Hej, ne napadam je, i ja nosim štikle, ali kažem opet - moraš znati di ti je mjesto. Bitno da ona nabije cajke i ubije pola moga uha! For the love of God! Imam par takvih, zapravo, mnogo, ali ne znam... valjda sam na ostale nekako navikla.
Što još? E da! Pričam ja sa starom (ja starcima se super slažem, za razliku od većine mojih frendova) o tome kako ja imam jaaaaako puno bogatiji život od onih seljaka koji oblače večernje haljine za svaku sitnicu. Jeste li ikad promislili - zašto? Pa, odgovor je jednostavan! Oni jednostavno nemaju život, i za prvu priliku kads izađu iz kuće, one se uređuju k'o da imaju maturu u Sheratonu ili Hiltonu. Prije mi je to bilo imbecilno, ali sad na neki način žalim te ljude.

Oh, ne želim zvučati k'o neka cura koja se stalno žali, nije tako, al jednostavno mi je palo na pamet i htjela sam to podijeliti sa svijetom. Iskreno, ne volim ljude koji se stalno žale. Onda me izdeprimiraju. Na neki način. Iako je na moje raspoloženje teško utjecati.
Mislim da je najbitnije biti sretan, a ovisi o osobi što je čini sretnom. I mislim kako oni depresivci, wanna-be emo i ostali biseri naše generacije samo seru - i oni su sretni, samo misle da je to glupo pokazivati. E, pa nije! Ja sam sretna, nosim rozo, smijem se i ponosim se time ! Ako nekome smeta i okreće očima na takve ljude, ne zna što propušta! Male stvari čine nas sretnima, ne moramo tražiti dlaku u jajetu ili kako se više to kaže. I sreća nas može promijeniti iz korijena, recimo - ja sam uvijek za sebe govorila kako nisam spremna za vezu i ne želim nikome polagati račune. Hm... a da me netko sad podsjeti na to samo bih se cerila i rekla: "A dobro, bila sam mlada i naivna!" Haha, ziher, a to je bilo prije, ono, 3 tjedna?! Čak si više ni ne djelujem tako blijedo xD.

I kako ide ona pjesma - ništa mi neće ovaj dan pokvarit'!! Predobra je! Ili ona - što je danas lijep i sunčan dan! Je*eš cajke i tužaljke pored takvih stvari od kojih ti se samo navuče osmijeh na lice! I nek' mi ne'ko kaže da sam u krivu.

Toliko od mene, ciao!!!

Što reći o meni? Ne želim zvučati ko neki egoist (iako to jesam), stalno se hvaliti, nastojat ću biti objektivna prema sebi.
Svatko tko me vidi na prvi pogled, nikad ne će pogoditi koliko imam godina. Imam dugu tamnosmeđu kosu, oči boje opala (da, da, kao oni iz Sumraka, ne da mi se to više slušati) i svijetlu put. Izgled mi je svevremenski, hahaha!
Hm, a po ponašanju i razmišljanjima jako sličim Petri Meredith Dark, mom alter-egu iz Rivalsa, samo što nisam baš toliko bogata i volim starije dečke, a ne svoje vršnjake . Michelle će se sad nasmijati...
Sviram klavir, volim igrati košarku s bratom, šopingirati i govorim engleski kao hrvatski. Možda čak i bolje, zato što razmišljam na engleskom pa mi je ponekad teško to prenijeti na hrvatkom. Onako, nekad se ne mogu sjetiti kako se neka riječ kaže i ispadnem idiot ^^
Baš sam svestrana, jel'?
Od muzike volim više-manje sve, osim cajki, njih ne podnosim. Oblačim se (i ponašam) kao šminkerica i bolje vam je da nemate problema s tim. Razmaženo sam derište i ponosim se time
Volim izlaziti u klubove, tamo sam upoznala svog, hm... lovera (nismo službeno prohodali). Sad kad je došlo proljeće, naravno da ću izlaziti još više, to se i očekuje od osobe kao što sam ja.
I tako, toliko zasad o meni! Ne pišem ovaj blog zbog komentara, iskreno, boli me dupe hoću li ih imati 10 ili 1000 (mislim, od svakog čitatelja očekujem bar 1, ali pošteni). Znači, ako mi ostavite nešto tipa "Joj, super blog, svrati do mene" i takve stvari, zaboravite! Želim da mi komentirate postove, a ne da me smatrate trofejem. To je tako... nezrelo!
Ali dobro, tko voli, nek' izvoli...

Ajde ciao, ne ću duljiti.